Umjetnički i istraživački projekt Kodirani prostori u središte postavlja markiranje gotovo zaboravljenih izlagačkih prostora ključnih za formiranje suvremenih umjetničkih paradigmi. Budući da istaknuti prostori nisu više u nekadašnjoj funkciji, cilj je istraživanja ukazati na njihov značaj te ih ponovno ucrtati na mapu grada Zagreba. Primarno je riječ o nekadašnjem prostoru Galerije suvremene umjetnosti (Trg Katarine Zrinske 2), izlagačkom prostoru Haustor (Frankopanska ulica 2a), prostoru Radne zajednice umjetnika Podroom (Mesnička ulica 12) te prostoru Galerije Proširenih medija (Trg Ante Starčevića 6). Ideja markiranja odabranih prostora djelomično je inspirirana radom Antuna Maračića Ispražnjeni okviri, iščezli sadržaji (1991.-1994.).
Naziv projekta Kodirani prostori odnosi se na semiotičko, ali i sociološko shvaćanje prostora kao fizičkih struktura koje nisu prazne, već u sebi nose upisane sadržaje, tekstove ili kodove koji čine određeno mjesto. Te kodove možemo promatrati kao slojevita značenja prošlosti koja koegzistiraju sa sadašnjim trenutkom, a dok su neki kodovi vidljivi poput plana grada, arhitekture ili spomenika, drugi se tek trebaju dešifrirati i iznijeti na vidjelo. Pojam koda se također odnosi na QR kodove koji su dostupni na spomen pločicama postavljenim na istraženim lokacijama, a svaki ga posjetitelj ili prolaznik može skenirati mobitelom i time pristupiti web portalu projekta.
Cilj projekta je, razgovarajući s ključnim akterima/icama tadašnje umjetničke scene, rekonstruirati okolnosti i problematike koje su iznjedrile suvremenu umjetničku scenu s naglaskom na temu prostora, nezavisnog i kolektivnog djelovanja, aktivizma i institucionalne kritike. Iako su podaci o tim prostorima zabilježeni u literaturi, nerijetko se isti podaci ponavljaju te ne donose nove informacije i spoznaje. Bitno je napomenuti da kao polazišnu točku i motivaciju istraživanja uzimamo perspektivu vlastite generacije koja je odrastala kasnih devedesetih i ranih 2000-tih godina, a koja kao takva ima tek posredan uvid u atmosferu kulturnih zbivanja unutar urbanog tkiva na području Jugoslavije sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Iz tog razloga se ponajviše bavimo pitanjima društvenog sjećanja, osobnih narativa i urbane antropologije koristeći metode i tehnike humanističkih znanosti. Svrha istraživanja nije evaluacija i valorizacija umjetničke prakse, nego analiza prostora kao mjesta djelovanja i ustroja samog djelovanja. Pritom je najvažniji aspekt projekta prikupljanje nove građe za istraživanje kroz direktna kazivanja aktera tadašnje alternativne umjetničke scene.
Ta građa prikupljena je pomoću strukturiranih (pisanih) i polustrukturiranih intervjua (audio) provedenih s umjetnicima, kustosima i drugim akterima tadašnje umjetničke scene vezanih primarno uz izlagačke prostore Haustor u Frankopanskoj 2a, Radnu zajednicu umjetnika Podroom, Prostor, tj. Galeriju Proširenih medija, Galeriju suvremene umjetnosti. Oni su iznijeli vlastita sjećanja i mišljenja vezana uz prostore koje istražujemo, a njihova kazivanja imaju potencijal otvaranja novih diskusija i postavljanja temelja za nova istraživanja. Osim intervjua u pisanom, transkribiranom i audio formatu, koji su provedeni s umjetnicima i kustosima, informacije o pojedinačnim prostorima koje istražujemo čine ujedno video intervjui, arhivski materijal i fotografije, kratki tekstovi o lokacijama, te poveznice za daljnja istraživanja.
Teme koje su obrađene u intervjuima su veoma aktualne i danas: teme vezane uz prostor i politiku izlaganja, kolektivno djelovanje i samoorganizaciju, umjetnički ugovor i prava kulturnih radnika, te teme analitičke i samorefleksivne umjetnosti, aktivizma, performansa, feminizma, umjetnosti u javnom i medijskom prostoru te uloga umjetnika, koji ponekad djeluju i kao kustosi.
Osim navedenih izlagačkih prostora koji više nisu u funkciji na tim lokacijama, dostupna su istraživanja o drugim prostorima koji su djelovali u tom prostorno-vremenskom kontekstu. To su sljedeći: Autorski izlog knjižare Znanje koju je vodio Berislav Vodopija u Zvonimirovoj ulici, stan Antuna Maračića u Martićevoj ulici pod imenom AM-M14f/1-Z, prostor Voćarske 5 u kojoj su Vlasta Delimar i Željko Jerman imali sitotiskarsku radnju, Izložbeni salon Doma JNA koju je vodio Žarko Vijatović, zatim intervencije u Tkalčićevoj ulici u sklopu 16. Zagrebačkog salona 1981. godine i Mogućnosti za ‘71, koju je organizirala Galerija suvremene umjetnosti.
Važno je naglasiti kako je istraživanje u kontinuiranom razvoju, te da neke lokacije nisu u potpunosti istražene i obrađene, poput Galerije Nova koju je vodila Ljerka Šibenik ili Galerije Stanara Ide Biard, što je u planu u idućim etapama projekta. Web portal kodiraniprostori.com zamišljen je kao baza podataka koja će se s vremenom nadograđivati.
Osim fizičkih prostora, istraživanje obuhvaća i tiskovine poput Maja ‘75, koji po kustosici Branki Stipančić čini svojevrsni izložbeni prostor, s obzirom na činjenicu da svaki časopis obuhvaća originalne radove umjetnika. Također, obuhvaćeni su Prvi broj i PN (Proširene novine) te časopisi Spot (GSU), Polet i Studentski list, koji su iznjedrili generacije hrvatskih suvremenih fotografa te koji su u vidu medijskog prostora bitni za razvoj fotografije i bilježenje duha vremena.
Kao promotivni materijal projekta izdana je kratka publikacija kojom se ujedno odaje počast A4 formatu i ručno izrađenim tiskovinama koje su pratile izložbe u Podroomu i Galeriji PM (ručno uvezivanje). Kustos i arhivist Darko Šimičić izjavio je kako se konceptualna umjetnost može svesti na A4 format i lošu fotografiju, a u kontekstu toga bitno je spomenuti i tezu Mladena Stilinovića: „Kao što je novac papir, tako je i galerija soba”.
Smatramo da je bitno prikupiti podatke za moguće obuhvatne analize pojave suvremene umjetnosti kroz prizmu umjetničkog djelovanja u širem društvenom kontekstu. Web portal u sklopu projekta Kodirani prostori upravo je najadekvatniji odgovor takvim potrebama, javno je dostupan i nije hermetičan u odnosu na tiskane stručno-znanstvene publikacije. Dapače, zamišljen je kao baza za istraživanje i nadograđivanje. Uz to, osmišljen je za širu, ali i za stručnu publiku, te su stoga podaci dostupni u raznim formatima. Mapiranje i bilježenje doprinijet će očuvanju organizacijskog i umjetničkog pamćenja te će biti podloga za šire interpretiranje pojava novih umjetničkih praksi u kontekstu vremena i prostora. Specifičnost ovog projekta nije samo u prikupljanju građe, već i u bilježenju mikropovijesti, narativa sugovornika i aktera događaja koji su značajni u hrvatskoj povijesti umjetnosti.
Umjetničko-istraživački projekt sufinanciran je sredstvima Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH te proveden kroz udrugu “Prirodno-umjetnički kružok”, pod vodstvom vizualne umjetnice Jelene Petric uz suradnju kulturnih antropologinja i povjesničarki umjetnosti Maje Flajsig i Sare Mikelić, povjesničarke umjetnosti Tene Starčević, vizualne umjetnice Jelene Kovačev, dizajnerice Sarah Baron Brljević, programera Nikole Greinera i dizajnera Josipa Drdića.